U SKLOPU KAMPANJE „NE ODUSTAJEM“ PREDSTAVLJENA NOVA OBRADA GIBONNIJEVE PJESME S HRVATSKIM PJEVAČICAMA I ČLANICAMA UDRUGE NISMO SAME

Povodom početka kampanje „Ne odustajem“ posvećenoj ženama s metastatskim rakom dojke premijerno je predstavljena nova obrada istoimene Gibonnijeve pjesme u izvedbi četiri mlade hrvatske pjevačice s ciljem podrške oboljelim ženama. Uz pjevačice Antonelu Đinđić, Eni Jurišić, Miu Dimšić i Niku Turković, u spotu sudjeluju i žene s metastatskim rakom dojke, članice Udruge Nismo same.

Zahvaljujemo svim sudionicima i partnerima koji su pružili veliku podršku ovoj važnoj inicijativi, a posebice autoru pjesme, glazbeniku Zlatanu Stipišiću Gibonniju, producentu Nikši Bratošu, mladim pjevačicama, glazbenoj menadžerici Lidiji Samaržiji i redatelju Borni Hržini. Zahvalu također upućujemo donatorima i partnerima, tvrtki Prostoria te kompaniji Pfizer, uz čiju je svesrdnu podršku ova kampanja i realizirana.

Onaj trenutak kada liječnik potvrđuje dijagnozu za metastatski rak dojke jedan je od najstrašnijih momenata u životu žene u kojem se sve mijenja. U tom trenutku postoji milijun neodgovorenih pitanja koje pacijentica želi pitati svog liječnika, ali ne postavlja nijedno, jer je u šoku. Kampanja „Ne odustajem“ inicijativa je koja ima za cilj upravo osnaživanje žena na postavljanje ključnih pitanja svojim liječnicima i traženje stručnih odgovora. Inicijativa je usmjerena prvenstveno na žene s hormonski ovisnim metastatskim rakom dojke negativnim na HER2 kao najčešćim tipom tumora od ukupnog oboljenja raka dojke.

Oko 75 posto žena ima ovaj tip tumora, a od toga  gotovo svaka treća žena ima metastatski stupanj bolesti. U svrhu pružanja potrebne edukacije i podrške pacijenticama tijekom bolesti, inicijativa osim pacijentica okuplja i članove njihovih obitelji, prijatelje, kolege i druge bliske osobe, ali i udruge pacijenata, stručna društva, liječnike, medije i javnost općenito. Bez pouzdanih izvora informacija i znanja, pacijentice nisu u mogućnosti pitati prava pitanja i dobiti željene informacije.  A one moraju biti educirane o svojoj bolesti i upoznate sa svim opcijama liječenja, ishodima i eventualnim nuspojavama.

Ivana Kalogjera, predsjednica udruge NISMO SAME

Kampanju „Ne odustajem“ pokrenuli smo u suradnji s udrugama Sve za Nju, Europa Donna Hrvatska i Oncoput. s ciljem osnaživanja žena s metastatskim rakom dojke, i na ovu kampanju smo naročito ponosni. Broj oboljelih od raka dojke raste, a najviše je oboljelih od metastatskog raka dojke negativnog na HER2. I sama sam, kao onkološka pacijentica, bila suočena s nizom problema na koje nailaze žene kada se suoče s dijagnozom raka dojke. Kada pacijentice dođu kod liječnika nerijetko se pogube i ne znaju što pitati, a i kada pitaju, ne čuju odgovore. Zbog toga je važno osnažiti i potaknuti žene da svojim liječnicima postavljaju prava pitanja i izaberu najbolju terapiju za sebe. Pogotovo danas kada je medicina toliko napredovala te kada postoje moderni lijekovi koji mogu osigurati kvalitetan život.

Svjedočanstva

Jedna bolest, tisuću različitih priča. U jednoj rečenici može se opisati iskustvo žena s metastatskim rakom dojke hormonski ovisnim negativnim na HER2 (HR+HER2-). Neke su imale neopisive mučnine, druge nisu. Neke su osjećale nadnaravnu opću nemoć cijelog organizma, druge nisu. Neke su izgubile kosu, i sa svakom vlasi dio sebe, druge nisu. Nije to posljedica subjektivnog osjećaja, nego rezultat izbora terapije.

U liječenju metastatskog raka dojke postoje različite terapijske opcije sustavnog liječenja, s ciljem produljenja  uz održanu ili čak poboljšanu kvalitetu života. Terapijske opcije uključuju endokrinu terapiju, kemoterapiju, ciljanu biološku terapiju. Izbor terapije ovisi ne samo o čimbenicima vezanim uz samu bolest, nego i o željama te odlukama bolesnica. Ovo su njihove priče!

Vesna

Vesna Tokić

Ljude zna uhvatiti panika, a trebaju znati da nas je život već na sve pripremio.

Moja priča
Ljiljana

Ljiljana Pranjić

Nije bitno samo preživjeti, želim živjeti kvalitetno, punim plućima.

Moja priča
Milena

Milena Obst

Vjerujem u sebe i svoje liječnike, prihvatila sam svoju bolest i živim normalno.

Moja priča
Tatjana

Tatjana Markač

Ne odustajte, borite se i uspjet ćete, ja sam živi primjer za to.

Moja priča

Kampanja “Ne odustajem”

Kampanja „Ne odustajem“ prvenstveno ima za cilj educirati i informirati žene s hormonski ovisnim metastatskim rakom dojke negativnim na HER2, te ih osnažiti i ohrabriti da razgovaraju sa svojim liječnicima o izboru terapije, eventualnim nuspojavama, ishodima liječenja i kvaliteti života. Današnje terapijske opcije mogu odgoditi napredovanje bolesti i do 24 mjeseca, uz dobru kvalitetu života, koje ženama s metastatskim rakom dojke pomažu da ne odustanu.

Stoga se ženama s ovim tipom raka dojke, ali i njihovim bližnjima, želi poslati poruka nade i optimizma u trenutku kada su suočene s činjenicom da je došlo do napredovanja bolesti. U tu su se svrhu okupili liječnici onkolozi, udruge pacijenata i žene koje su vodile ili vode bitku s ovom bolešću čija svjedočanstva mogu biti nadahnuće ostalima u vlastitoj borbi. Njihove ispovijesti kao i stručni savjeti liječnika najveća su vrijednost ove kampanje čije sudionice nikada neće odustati.

Podrška ženama s metastatskim rakom dojke

Podrška Brune Šimleše

Srce mora biti maksimalno zaštićeno jer onda i tijelo dobije snagu za pobjedu.

Kako biti najbolja podrška

Metastatski rak dojke

Metastatski rak dojke znači da je bolest uznapredovala i proširila se u udaljene dijelove tijela. Radi se o najuznapredovalijem stupnju bolesti kod kojeg više nije moguće potpuno izlječenje, međutim, pacijentice danas mogu živjeti dugo zahvaljujući modernim terapijama koje su na raspolaganju. Glavni cilj liječenja kod ovog stupnja bolesti je produljenje života uz održavanje dobre kvalitete života pacijentica. Stoga se može govoriti da je metastatski rak dojke kronična bolest čije liječenje traje doživotno. Od ukupnog broja žena oboljelih od raka dojke, od hormonski ovisnog raka dojke boluje gotovo 75 posto, a od toga je svaka treća žena zahvaćena metastatskim stupnjem bolesti. Konkretno, tijekom 2020. u Hrvatskoj su od raka dojke u svim stupnjevima oboljele 2894 žene. Od toga je, sukladno pojavnosti od 30 posto, oko tisuću pacijentica s metastatskim stupnjem. Izbor terapijskih opcija, koje uglavnom ovise o stupnju bolesti i općem zdravstvenom stanju pacijentice, može biti različit i mijenjati se tijekom bolesti. Posebno je važno izabrati pravi lijek u prvoj liniji liječenja, zbog mogućih utjecaja na kasnije terapijske opcije u slučaju napredovanja bolesti. Liječenje uznapredovalog odnosno metastatskog raka dojke složen je proces i u njemu liječnici koriste sva raspoloživa sredstva kako bi oboljeloj ženi osigurali što duži i kvalitetniji život. Osim lokalnog liječenja, poput kirurškog zahvata i zračenja, postoji i sustavno liječenje koje podrazumijeva primjenu lijekova.

Sustavno liječenje metastatskog raka dojke uključuje kemoterapiju, antihormonsku terapiju (uvriježenu kao hormonsku ili endokrinu, premda je mehanizam djelovanja usmjeren protiv djelovanja hormona koji potencijalno mogu potaknuti zloćudnu stanicu na rast i dijeljenje) te kombinaciju antihormonske terapije i nove skupine lijekova koji se nazivaju CDK4/6 inhibitorima. Kemoterapijsko liječenje se primjenjuje kada je potrebno postići brzi terapijski odgovor (npr. izraženi simptomi poput otežanog disanja, bolova i sl.), dok će se u ostalim situacijama, a to je većina kliničkih situacija u realnom životu, pokušati održati zloćudnu bolesti što duže pod kontrolom, bez napredovanja bolesti, primjenom antihormonske monoterapije ili uz dodatak inhibitora CDK4/6. To je ciljani kombinirani terapijski pristup koji učinkovito odgađa napredovanje bolesti uz povoljniji profil nuspojava te bolju kvalitetu života. Ciljana kombinirana terapija predstavlja suvremenu terapijsku opciju koja produljuje vrijeme bez napredovanja bolesti. Time se odgađa primjena kemoterapije, a bolesnicama osigurava bolja kvaliteta života, bez nuspojava kakve nosi kemoterapija koja sistemski djeluje na organizam, izazivajući mučnine, opadanje kose i slično, što osobito pogađa žene. No, kemoterapija je sastavni dio liječenja metastatskog raka dojke i bit će terapija izbora nakon progresije na liječenje antihormonskom mono terapijom ili ciljanom kombiniranom terapijom koja uključuje antihormonsku terapiju i inhibitore CDK4/6.

Važnost educiranja i osnaživanja

U trenutku postavljanja inicijalne dijagnoze, vrlo mali broj pacijentica ima i približno znanje o svojoj bolesti i terapijskim opcijama koje bi im omogućilo da izaberu, u suradnji sa svojim liječnicima, najbolji mogući lijek za sebe. Kako bi izbor terapije u datom trenutku bio optimalan za njih izuzetno je važno da pacijentice o tipu karcinoma, stadiju bolesti i postupcima liječenja budu dobro informirane. To, na žalost, često nije slučaj. Pacijentice bivaju preplavljene strahom i oslanjaju se na liječnika pri terapijskom izboru bez da komuniciraju svoje želje i potrebe. Kako bi osnažili pacijentice i potaknuli ih na aktivniju ulogu u njihovom liječenju, potrebno im je prvo pružiti pomoć da se osjećaju ugodno u kvalitetnom razgovoru s liječnikom i da znaju komunicirati svoje želje i potrebe pri odabiru modaliteta liječenja ili lijeka.

Posljednjih desetljeća napredak u liječenju metastatskog raka dojke omogućio je liječnicima onkolozima individualizaciju terapije s ciljem ispunjavanja potreba svake pojedine pacijentice. Iako svaki liječnik zna koje su terapijske opcije optimalne za postizanje najboljih mogućih ishoda liječenja, samo osoba koja živi s dijagnozom metastatskog raka dojke zna koji su njezini životni ciljevi. U tu svrhu važno ih je educirati i osnažiti da razgovaraju sa svojim liječnicima onkolozima o izboru terapije i potaknuti ih na aktivniju ulogu pri donošenju odluka o izboru sustavne terapije – kemoterapije, antihormonske monoterapije ili ciljane kombinirane terapije. Uz to, važno je  motivirati i članove njihovih obitelji da im u tome pruže potporu.

Vodič za komunikaciju s liječnicima

Pitanja koja mogu postaviti svom onkologu u trenutku napredovanja bolesti:

  1. Što je hormonski ovisan metastatski rak dojke negativan na HER2?
  2. Što mogu očekivati u trenutku progresije bolesti, koje su prognoze i koje su terapijske opcije na raspolaganju?
  3. Koje su opcije liječenja hormonski ovisnog metastatskog raka dojke?
  4. Što je ciljana kombinirana terapija i jesam li kandidat za liječenje tim terapijskim pristupom?
  5. Kakvi su rizici, nuspojave i ishodi liječenja kemoterapijom, a kakvi ciljanom kombiniranom terapijom?
  6. Koje su prednosti, a koji nedostaci navedenih opcija liječenja?
  7. Kako će kemoterapija, a kako ciljana kombinirana terapija utjecati na kvalitetu života?
  8. Koliko je liječenje ciljanom kombiniranom terapijom uspješno, što mogu očekivati  i koliko dugo liječenje traje?
  9. Hoće li moja bolest napredovati? Što se događa u trenutku progresije , koje su daljnje mogućnosti liječenja?
  10. Savjetujete li da o dijagnozi i metodama liječenja razgovaram sa članovima obitelji?
Preuzmi pitanja u PDF formatu

Online ordinacija

Ana

dr. sc.
Ana Tečić Vuger,
dr. med.

Dobrom upravljanju nuspojavama onkološke terapije uvelike pridonosi i bolesnica sama

Metastatski rak dojke - liječenje i nuspojave
Robert

doc. dr. sc.
Robert Šeparović,
prim. dr. med.

Zadatak je liječnika pokušati pronaći onaj način liječenja koji će za pojedinu osobu biti najbolji

Važnost kvalitete života u liječenju metastatskog raka dojke

Online panel u povodu lansiranja kampanje

Vesna Tokić

  • 55 godina, prof. logoped i defektolog, Zagreb
  • Dijagnoza: hormonski ovisan metastatski rak dojke negativan na HER2
  • Terapija: kemoterapija, zračenje

U 2020. godini sam postala prava – JA 

 

Na redovnoj godišnjoj kontroli, koja je uključivala i pregled grudi, prvi put se posumnjalo da nešto nije u redu. Došao je trenutak „hajde lezite“ iza kojeg je uslijedio pregled i neugodno zatišje. Bilo je jasno da se nešto događa. Liječnica je objasnila da se radi o tvorbi sumnjivog karaktera koju treba ispitati. Tek na izlasku iz ambulante  došlo mi je do svijesti što se upravo dogodilo. Uslijedio je prvi onkološki pregled gdje je tim stručnjaka postavio terapiju. Određen mi je operativni zahvat (mastektomija) nakon kojeg se krenulo s onkološkom terapijom – kemoterapijom, a potom i zračenjem.

Rak je riječ koju često čujete, koja u vama izaziva određenu reakciju i uz koju uvijek vezujete neke druge ljude, nikada sebe same. Ali bolest je našla ime i prezime, adresu i kućni broj – kod mene. I teško se u tom trenutku ne zapitati – je li najveći broj doručaka iza nas? Ljude zna uhvatiti panika, a trebaju znati da imaju vremena, pripremiti sebe, svoje tijelo i svoj duh. Ako bolje razmislimo uočit ćemo: život nas je već na sve pripremio. Na mučnine, na gubitak kose, na slabost… i ne treba se s tim unaprijed zamarati. Ako mislite da će vam biti loše, veće su šanse da će vam zaista i biti loše. Ja sam se više usmjerila na metode dodatnog pojačavanja imuniteta uz puno voća i čajeva i naravno – puno pozitive. To mi je puno pomoglo. Naravno, puno je lakše prebroditi teške dane uz pravu podršku. Najveća podrška je obitelj ali i svi ljudi oko nas, od prodavačice u trgovini do gospođe na nekom šalteru, liječnika, sestara… Nije jednostavno svojim najdražima priopćiti da s vašim zdravljem nešto nije u redu. Moj pristup je bio: „Dragi moji, imamo probleme u raju, a problem se zove imenom moje dijagnoze“. Pripremila sam unaprijed odgovore na njihova moguća pitanja, iako i sama na gomilu njih nisam sebi znala odgovoriti. Kasnije smo sve rješavali u hodu.

Sada kad pogledam iza sebe mogu reći da 2020. sigurno neću pamtiti kao glamuroznu godinu, ali ću je  pamtiti kao godinu novih spoznaja i prijatelja, i godinu u kojoj sam postala – prava ja.

Ljiljana Pranjić

  • 53 godine, umirovljenica, Zagreb
  • Dijagnoza: hormonski ovisan metastatski rak dojke negativan na HER2
  • Terapija: ciljana kombinirana terapija (hormonska + CDK4/6 inhibitori)

Dvadeset godina živim s rakom

 

Rak je u mom životu prisutan već 20 godina. Prošla sam pet kemoterapija i bezbroj operacija, ne mogu ih više ni nabrojati. U tih 20 godina imala sam sreću da je bolest bila pod kontrolom. No, prošle jeseni došlo je do proširenja i moja je bolest prešla u metastatsku fazu, tip hormonski ovisan negativan na HER2.

Kada sam dobila dijagnozu mislila sam da je to početak kraja. Prepala sam se, naravno. Mislila sam, gotovo je, uskoro ću umrijeti. Ali, što je to početak kraja? Svako rođenje je početak kraja. Sada znam da, zahvaljujući medicini i lijekovima, moj kraj nije ni blizu. Znate, svi mi koji prolazimo ovakve bolesti, svojevrsni smo eksperti kriznog menadžmenta, nakon mnogih kemoterapija i bolesti mi znamo što znači prilagoditi se. Ja jesam…

Trenutno sam na terapiji koja je kombinacija dva lijeka –  CDK4/6 inhibitori (ciljana terapija) i blokatori estrogena u obliku injekcija. Moram na sav glas i otvoreno reći da sam ja svojom terapijom oduševljena. Zašto? Zato što znam što čini. I to ne samo zbog toga što su mi rekli liječnici, ili što govore studije, nego i zbog žena kojima su isto tako promijenili život. Te žene zbog ove terapije žive, žive punim plućima. Početak terapije može biti malo neugodan ali, nakon svih kemoterapija koje sam prošla, na te se neugodnosti samo nasmijem. Uvijek sam bila spremna puno više istrpjeti ako je to put do nekog mog ozdravljenja. Dobro, ne možemo govoriti o ozdravljenju, ali zato govorimo o produženju i kvaliteti života.

U trenutku kada dobijemo novu lošu dijagnozu, prvo što napravimo je da se raspitamo tko još živi s tom bolesti. Raspitala sam se i našla žene koje već godinama žive s metastatskim rakom,  to me smirilo i dalo nadu. U ovih 20 godina vrijeme preživljenja se produljilo nekoliko puta. Ali, nije bitno samo preživjeti, mi želimo živjeti punim plućima. Naravno, tu su neka ograničenja. Dakle, ne radi se samo o preživljenju nego o kvaliteti života koju nam ova terapija omogućava. Kako zadržati kvalitetu života? Svi mi, koji smo bili suočeni s mogućnošću odlaska s ovoga svijeta, definitivno živimo ispunjenije, bolje i kvalitetnije od nekoga tko nikada nije imao neki zdravstveni problem u svom životu. Ja namjeravam živjeti koliko god ide, iz sveg srca, da mi narastu krila i da potpuno uživam u životu. Vjerujem u medicinu, i znam da hoću…

 

 

 

 

Milena Obst

  • 66 godina, umirovljena pravnica, Požega
  • Dijagnoza: hormonski ovisan metastatski rak dojke negativan na HER2
  • Terapija: ciljana kombinirana terapija (hormonska + CDK4/6 inhibitori)

Uopće se ne osjećam kao onkološki bolesnik

 

Prije dvije i pol godine dobila sam dijagnozu metastatskog raka dojke. Inače, s 35 godina mi je dijagnosticiran prvi karcinom – rak bubrega, zbog čega mi je jedan bubreg i uklonjen. Od tada idem na redovne kontrole, ali nalazi nisu ništa pokazivali. Ipak, te 2018. snažno sam osjećala da nešto nije u redu. Inzistirala sam na dodatnim pregledima nakon kojih mi je dijagnosticiran metastatski rak dojke, i to hormonski ovisan negativan na HER2. Ništa se nije moglo napipati na dojci, niti vidjeti na pregledu. Tek je nalaz nakon operacije pokazao razmjere bolesti, veličinu tumora i proširenost na 23 limfna čvora i metastaze u kostima.

Sjećam se kao danas tog trenutka i straha kada je doktorica na Institutu za tumore u Zagrebu izustila te zlokobne riječi – imate metastatski rak dojke. Vidjela je da sam izgubila tlo pod nogama, i onda mi je rekla rečenicu koja me prati cijelo ovo vrijeme i koja mi daje snagu: “Gospođo, ali mi smo žene, mi možemo sve izdržati”. Ta rečenica mi i danas daje snagu. Vjeru u život dala mi je i dr. sc. Ana Tečić Vuger koja mi je rekla: “Vi ćete uz ovu terapiju živjeti kao i netko tko ima visok krvni tlak ili neku drugu kroničnu bolest.” Zaista, tako i živim.

S terapijom nemam nikakvih problema. Već sam dvije i pol godine, od listopada 2018., na ciljanoj kombiniranoj terapiji, prilagođenoj za moj tip tumora. Uzimam svoju terapiju kod kuće i odlično je podnosim, bez ikakvih nuspojava. Svako jutro prije no što uzmem terapiju, da mi ne sjedne teško na želudac, popijem voćni jogurt, i to je to. Poslije normalno obavljam sve svoje dnevne obaveze, a u sezoni berem jabuke i višnje na obiteljskom imanju.

Ubrzo nakon početka terapije nalazi su pokazali da je bolest potpuno pod kontrolom. Kad dođem na Institut svojim doktorima, znam se s njima našaliti i reći: Ja mislim da ja uopće nemam rak. Zaista, uopće se ne osjećam kao onkološki bolesnik. Vjerujem u sebe i svoje liječnike. Osjećam se odlično i radim sve normalno. Živim punim životom kao da nisam bolesna.

 

 

 

 

Tatjana Markač

  • 65 godina, umirovljena odgajateljica, Lošinj
  • Dijagnoza: hormonski ovisan metastatski rak dojke negativan na HER2
  • Terapija: ciljana kombinirana terapija (hormonska + CDK4/6 inhibitori)

Bila sam nepokretna, a sada hodam

 

Mjesecima prije dijagnoze imala sam strašne bolove u kostima, bila sam čak i hospitalizirana, ali zbog netipičnih simptoma nitko nije sumnjao na karcinom. Bila sam posve nepokretna, nisam mogla sjediti ni u invalidskim kolicima, a kamoli otići do kupaonice. U listopadu prošle godine kćer me na Institut za tumore dogurala u sanitetskom krevetu jer nisam mogla sjediti. Došla sam bez dijagnoze, nepokretna. Odmah mi je postavljena dijagnoza: metastatski rak dojke hormonski ovisan negativan na HER2. Operacija nije dolazila u obzir jer je tumor metastazirao na kosti. Odmah su me stavili na ciljanu terapiju, hormonsku i CDK4/6 inhibitori. Dva mjeseca kasnije, prohodala sam. Sinu je bila božićna želja da dođem na božićni ručak i samostalno se popnem na drugi kat u njegov stan. Uspjela sam!

Sad živim posve normalno. Doslovno sam ustala iz invalidskih kolica i živim normalnim životom. Presretna sam i prezadovoljna, ne mogu vjerovati koji su napredak postigli liječnici i medicina, s obzirom na stanje u kojem sam došla. Imala sam sreće, pogodili su terapiju. 😊

Zbog toga želim biti podrška svim ženama koje se nađu, ili su se već našle, u sličnim situacijama. Zato je i pravi naziv ove kampanje “Ne odustajem”. Ne odustajte, borite se i uspjet ćete. Ja sam živi primjer za to. Bila sam nepokretna, a sada mogu i potrčati!

Kako biti najbolja podrška?

Svakoj pacijentici ili pacijentu u njihovoj borbi s bilo kojom bolešću, u ovom slučaju s metastatskim rakom dojke, uz svu medicinsku i stručnu pomoć, potrebna je podrška njihovih bližnjih, ali i šire okoline. U redovima podrške najčešće su bliži članovi obitelji, ali često i prijatelji, a nekad i slučajni prolaznici koji uđu i ostanu u njihovim životima.

Ljiljani Pranjić najveća je podrška bio Bruno Šimleša, hrvatski pisac i sociolog, poznat po svojim mudrim savjetima koji ljudima često, direktno ili indirektno, mijenjaju živote.

Ovo je priča o podršci koja može biti i univerzalna poruka o tome kako biti najbolja podrška.

Bruno Šimleša

  • pisac i sociolog, dobitnik VAM godišnje nagrade Udruge SVE za NJU

Tijelo ima veću šansu za pobjedu kad je psiha na mjestu 

 

Ljiljana i ja smo prijatelji već 15 godina. U početku je naše poznanstvo bilo više u obliku psihološke pomoći, ali danas mogu reći da smo puno više od toga, danas smo dobri prijatelji.

Prava podrška je neopisivo važna za pacijente. Mi koji smo u sustavu podrške brinemo se za njihovo srce kako bi bilo maksimalno zaštićeno, jer onda i tijelo dobije snagu za pobjedu. Važno je naučiti pacijente da zdravije vole i prihvaćaju sebe, da ne budu strogi prema sebi i da uguše tog unutarnjeg kritičara. Moraju biti sigurni u sebe i u ono što jesu. Tijelo ima veću šansu za pobjedu kad je psiha na mjestu. Da bi psiha bila na mjestu potrebni su prijatelji, podrška, ljubav… Ljubav liječi.

Naravno, medicina ima tu svoj dio posla. Medicina treba odraditi svoj dio, a mi kao okolina trebamo biti tu za njih, trebamo pratiti njihov ritam. Dakle, ne govoriti kako se oni trebaju osjećati nego suosjećati s njima. Ako su tužni onda smo tužni zajedno s njima, ako su ljuti onda zajedno s njima vičemo, ako se žele smijati onda zajedno gledamo komedije. Trebamo nastojati biti im emocionalna sjenka, a ne neki autokrati koji im govore što moraju raditi i kako se trebaju osjećati.

Podrška nije jedna rečenica, jedna gesta niti jedan dan, nego kontinuirani proces u kojem svi zajedno učimo. Zajedno s njima učimo kako biti najbolja moguća podrška. Jer, ni oni sami nisu se nadali da će se naći u toj situaciji, kao ni mi. I zato jedino zajedno možemo naučiti i pomoći onako kako je njima to najpotrebnije.

dr. sc. Ana Tečić Vuger, dr. med.

– specijalistica internističke onkologije, Odjel za liječenje raka dojke, Zavod za internističku onkologiju, Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice 

 

Metastatski rak dojke – liječenje i nuspojave

Metastatski rak dojke, odnosno proširenu bolest, nije moguće izliječiti. Liječenjem se nastoji produžiti život i očuvati kvaliteta života, odnosno bolest staviti pod kontrolu. Sama bolest narušava integritet osobe i uobičajeno funkcioniranje. S druge strane, onkološka terapija koju primjenjujemo ima svoje neželjene učinke, odnosno nuspojave. Zbog svega, jedna od ključnih stavki tijekom liječenja naših bolesnica s rakom dojke, osobito u neizlječivoj fazi bolesti, uz postizanje učinka liječenja, jest i dobro upravljanje nuspojavama onkološke terapije.

Osnova liječenja metastatskog hormonski ovisnog HER2 negativnog raka dojke jest antihormonska terapija, koja se danas standardno primjenjuje u kombinaciji s CDK4/6 inhibitorima, dok je kemoterapija rezervirana za specifične situacije iscrpljenja mogućnosti antihormonskog liječenja, te situacije neposredne ugroženosti organa i organskih sustava teretom bolesti.

Nuspojave antihormonske terapije nešto su prihvatljivije od nuspojava koje uzrokuje kemoterapija. Među osnovnim nuspojavama antihormonskih lijekova koji se primjenjuju u načelu je učestao umor, uz pojavu mišićno-koštanih bolova i kronične ugroze za koštano zdravlje, valovi vrućine, nemir i promjene raspoloženja… CDK4/6 inhibitori poglavito izazivaju neutropeniju i posljedično blažu do umjerenu imunosupresiju, dok su druge nuspojave rjeđe i blažeg oblika.

Za razliku od opisanih, nuspojave kemoterapije uobičajeno su jače izražene i bolesnice ih češće i jače osjećaju. Među najčešćima, riječ je o mučnini i povraćanju, proljevu, opadanju kose, upali sluznica, neuropatiji, izraženom umoru, slabosti. Među najopasnijima jest i neutropenična vrućica, situacija u kojoj posljedično terapiji pada broj neutrofila u krvi, dakle slabi obrana organizma, a raste tjelesna temperatura, kao znak potencijalnog infektivnog zbivanja.

Ono što je najvažnije jest razumjeti da je nuspojave terapije lakše i važnije spriječiti, nego liječiti. Važno je poslušati savjete onkologa o postupanju tijekom primanja terapije i njih se držati. To podrazumijeva oprez i odgovornost same bolesnice i njenih najbližih, osiguravanje odgovarajućih uvjeta života tijekom liječenja, nastojati se odgovarajuće odmarati, biti umjereno tjelesno aktivan, štititi se od prehlada i akutnih epizoda razbolijevanja, biti u komunikaciji s obiteljskim liječnikom i na vrijeme reagirati kod razvoja bilo kakvih tegoba, osobito febriliteta. Po potrebi primijeniti svu savjetovanu simptomatsku i suportivnu terapiju, kao i eventualne preglede i konzultacije određenih specijalista, poput dermatologa, neurologa i slično.

Dobrom upravljanju nuspojavama onkološke terapije uvelike pridonosi i bolesnica sama, svojim odgovornim postupanjem i suradljivošću, stoga je vrlo važno da naše bolesnice prepoznaju vrijednost osobnog angažmana tijekom svog bolovanja i liječenja.

doc. dr. sc. Robert Šeparović, prim. dr. med.

  • pročelnik Zavoda za internističku onkologiju, Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice

Važnost kvalitete života u liječenju metastatskog raka dojke

Trenutak kada se utvrdi da je rak dojke proširen u druge dijelove tijela, najčešće na područje kostiju, jetre ili pluća, predstavlja strateški izazov za nas liječnike i oboljelu osobu. U tom trenutku sve se mijenja, nismo više u mogućnosti riješiti se zauvijek svih tumorskih stanica iz tijela. Ono što možemo napraviti je pokušati kontrolirati tumorski volument što dulje možemo i tako postići što dulje preživljenje uz što bolju kvalitetu života.

Na sreću, danas imamo dobre terapijske mogućnosti s kojima uspijevamo postići željene ciljeve. Hormonski ovisan HER2 negativan rak dojke najčešći je podtip raka dojke, bilo da se radi o ranoj ili uznapredovaloj bolesti. Radi se, dakle, o hormonski ovisnoj bolesti, što znači da pod utjecajem hormona, najčešće estrogena, zloćudne stanice počnu bujati i širiti se po tijelu. U tom smislu osnovu liječenja čini antihormonska terapija, a danas još kao dodatak imamo i terapiju koja pripada skupini cikliba odnosno CDK4/6 inhibitora kojima dodatno poboljšavamo ishode liječenja uz zadržavanje zadovoljavajuće kvalitete života bolesnica.

Upravo je zadovoljavajuća kvaliteta života izuzetno bitna u proširenoj bolesti. Što je kvaliteta života teško je sa sigurnošću definirati, za svaku osobu to je drugačije, pa čak i za istu osobu u različitim periodima života.  Netko želi zadržati samostalnost i neovisnosti o tuđoj pomoći, netko mogućnost brige o svojoj obitelji, a netko poslovnu sposobnost ili neke druge ciljeve u životu. U svakom slučaju bitno nam je tijekom liječenja osigurati zadovoljavajuću kvalitetu života. Zadatak je liječnika, zahvaljujući njegovom znanju i iskustvu, pokušati pronaći onaj način liječenja koji će za pojedinu osobu biti najbolji, koji će uvažiti njezina razmišljanja i želje. U tom je smislu liječnik samo dio mozaika koji čine članovi obitelji i šira društvena zajednica, ali i dionici zdravstvenog sustava. U tom smislu pozivam da zajedno učinimo maksimalno kako bismo oboljelima s uznapredovalim rakom dojke pomogli u očuvanju kvalitete života.

doc. dr. sc. Robert Šeparović, prim. dr. med.

  • pročelnik Zavoda za internističku onkologiju, Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice

Važnost kvalitete života u liječenju metastatskog raka dojke

Trenutak kada se utvrdi da je rak dojke proširen u druge dijelove tijela, najčešće na područje kostiju, jetre ili pluća, predstavlja strateški izazov za nas liječnike i oboljelu osobu. U tom trenutku sve se mijenja, nismo više u mogućnosti riješiti se zauvijek svih tumorskih stanica iz tijela. Ono što možemo napraviti je pokušati kontrolirati tumorski volument što dulje možemo i tako postići što dulje preživljenje uz što bolju kvalitetu života.

Na sreću, danas imamo dobre terapijske mogućnosti s kojima uspijevamo postići željene ciljeve. Hormonski ovisan HER2 negativan rak dojke najčešći je podtip raka dojke, bilo da se radi o ranoj ili uznapredovaloj bolesti. Radi se, dakle, o hormonski ovisnoj bolesti, što znači da pod utjecajem hormona, najčešće estrogena, zloćudne stanice počnu bujati i širiti se po tijelu. U tom smislu osnovu liječenja čini antihormonska terapija, a danas još kao dodatak imamo i terapiju koja pripada skupini cikliba odnosno CDK4/6 inhibitora kojima dodatno poboljšavamo ishode liječenja uz zadržavanje zadovoljavajuće kvalitete života bolesnica.

Upravo je zadovoljavajuća kvaliteta života izuzetno bitna u proširenoj bolesti. Što je kvaliteta života teško je sa sigurnošću definirati, za svaku osobu to je drugačije, pa čak i za istu osobu u različitim periodima života.  Netko želi zadržati samostalnost i neovisnosti o tuđoj pomoći, netko mogućnost brige o svojoj obitelji, a netko poslovnu sposobnost ili neke druge ciljeve u životu. U svakom slučaju bitno nam je tijekom liječenja osigurati zadovoljavajuću kvalitetu života. Zadatak je liječnika, zahvaljujući njegovom znanju i iskustvu, pokušati pronaći onaj način liječenja koji će za pojedinu osobu biti najbolji, koji će uvažiti njezina razmišljanja i želje. U tom je smislu liječnik samo dio mozaika koji čine članovi obitelji i šira društvena zajednica, ali i dionici zdravstvenog sustava. U tom smislu pozivam da zajedno učinimo maksimalno kako bismo oboljelima s uznapredovalim rakom dojke pomogli u očuvanju kvalitete života.

dr. sc. Ana Tečić Vuger, dr. med.

– specijalistica internističke onkologije, Odjel za liječenje raka dojke, Zavod za internističku onkologiju, Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice 

 

Metastatski rak dojke – liječenje i nuspojave

Metastatski rak dojke, odnosno proširenu bolest, nije moguće izliječiti. Liječenjem se nastoji produžiti život i očuvati kvaliteta života, odnosno bolest staviti pod kontrolu. Sama bolest narušava integritet osobe i uobičajeno funkcioniranje. S druge strane, onkološka terapija koju primjenjujemo ima svoje neželjene učinke, odnosno nuspojave. Zbog svega, jedna od ključnih stavki tijekom liječenja naših bolesnica s rakom dojke, osobito u neizlječivoj fazi bolesti, uz postizanje učinka liječenja, jest i dobro upravljanje nuspojavama onkološke terapije.

Osnova liječenja metastatskog hormonski ovisnog HER2 negativnog raka dojke jest antihormonska terapija, koja se danas standardno primjenjuje u kombinaciji s CDK4/6 inhibitorima, dok je kemoterapija rezervirana za specifične situacije iscrpljenja mogućnosti antihormonskog liječenja, te situacije neposredne ugroženosti organa i organskih sustava teretom bolesti.

Nuspojave antihormonske terapije nešto su prihvatljivije od nuspojava koje uzrokuje kemoterapija. Među osnovnim nuspojavama antihormonskih lijekova koji se primjenjuju u načelu je učestao umor, uz pojavu mišićno-koštanih bolova i kronične ugroze za koštano zdravlje, valovi vrućine, nemir i promjene raspoloženja… CDK4/6 inhibitori poglavito izazivaju neutropeniju i posljedično blažu do umjerenu imunosupresiju, dok su druge nuspojave rjeđe i blažeg oblika.

Za razliku od opisanih, nuspojave kemoterapije uobičajeno su jače izražene i bolesnice ih češće i jače osjećaju. Među najčešćima, riječ je o mučnini i povraćanju, proljevu, opadanju kose, upali sluznica, neuropatiji, izraženom umoru, slabosti. Među najopasnijima jest i neutropenična vrućica, situacija u kojoj posljedično terapiji pada broj neutrofila u krvi, dakle slabi obrana organizma, a raste tjelesna temperatura, kao znak potencijalnog infektivnog zbivanja.

Ono što je najvažnije jest razumjeti da je nuspojave terapije lakše i važnije spriječiti, nego liječiti. Važno je poslušati savjete onkologa o postupanju tijekom primanja terapije i njih se držati. To podrazumijeva oprez i odgovornost same bolesnice i njenih najbližih, osiguravanje odgovarajućih uvjeta života tijekom liječenja, nastojati se odgovarajuće odmarati, biti umjereno tjelesno aktivan, štititi se od prehlada i akutnih epizoda razbolijevanja, biti u komunikaciji s obiteljskim liječnikom i na vrijeme reagirati kod razvoja bilo kakvih tegoba, osobito febriliteta. Po potrebi primijeniti svu savjetovanu simptomatsku i suportivnu terapiju, kao i eventualne preglede i konzultacije određenih specijalista, poput dermatologa, neurologa i slično.

Dobrom upravljanju nuspojavama onkološke terapije uvelike pridonosi i bolesnica sama, svojim odgovornim postupanjem i suradljivošću, stoga je vrlo važno da naše bolesnice prepoznaju vrijednost osobnog angažmana tijekom svog bolovanja i liječenja.

doc. dr. sc. Robert Šeparović, prim. dr. med.

  • pročelnik Zavoda za internističku onkologiju, Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice

Važnost kvalitete života u liječenju metastatskog raka dojke

Trenutak kada se utvrdi da je rak dojke proširen u druge dijelove tijela, najčešće na područje kostiju, jetre ili pluća, predstavlja strateški izazov za nas liječnike i oboljelu osobu. U tom trenutku sve se mijenja, nismo više u mogućnosti riješiti se zauvijek svih tumorskih stanica iz tijela. Ono što možemo napraviti je pokušati kontrolirati tumorski volument što dulje možemo i tako postići što dulje preživljenje uz što bolju kvalitetu života.

Na sreću, danas imamo dobre terapijske mogućnosti s kojima uspijevamo postići željene ciljeve. Hormonski ovisan HER2 negativan rak dojke najčešći je podtip raka dojke, bilo da se radi o ranoj ili uznapredovaloj bolesti. Radi se, dakle, o hormonski ovisnoj bolesti, što znači da pod utjecajem hormona, najčešće estrogena, zloćudne stanice počnu bujati i širiti se po tijelu. U tom smislu osnovu liječenja čini antihormonska terapija, a danas još kao dodatak imamo i terapiju koja pripada skupini cikliba odnosno CDK4/6 inhibitora kojima dodatno poboljšavamo ishode liječenja uz zadržavanje zadovoljavajuće kvalitete života bolesnica.

Upravo je zadovoljavajuća kvaliteta života izuzetno bitna u proširenoj bolesti. Što je kvaliteta života teško je sa sigurnošću definirati, za svaku osobu to je drugačije, pa čak i za istu osobu u različitim periodima života.  Netko želi zadržati samostalnost i neovisnosti o tuđoj pomoći, netko mogućnost brige o svojoj obitelji, a netko poslovnu sposobnost ili neke druge ciljeve u životu. U svakom slučaju bitno nam je tijekom liječenja osigurati zadovoljavajuću kvalitetu života. Zadatak je liječnika, zahvaljujući njegovom znanju i iskustvu, pokušati pronaći onaj način liječenja koji će za pojedinu osobu biti najbolji, koji će uvažiti njezina razmišljanja i želje. U tom je smislu liječnik samo dio mozaika koji čine članovi obitelji i šira društvena zajednica, ali i dionici zdravstvenog sustava. U tom smislu pozivam da zajedno učinimo maksimalno kako bismo oboljelima s uznapredovalim rakom dojke pomogli u očuvanju kvalitete života.

Kako biti najbolja podrška?

Svakoj pacijentici ili pacijentu u njihovoj borbi s bilo kojom bolešću, u ovom slučaju s metastatskim rakom dojke, uz svu medicinsku i stručnu pomoć, potrebna je podrška njihovih bližnjih, ali i šire okoline. U redovima podrške najčešće su bliži članovi obitelji, ali često i prijatelji, a nekad i slučajni prolaznici koji uđu i ostanu u njihovim životima.

Ljiljani Pranjić najveća je podrška bio Bruno Šimleša, hrvatski pisac i sociolog, poznat po svojim mudrim savjetima koji ljudima često, direktno ili indirektno, mijenjaju živote.

Ovo je priča o podršci koja može biti i univerzalna poruka o tome kako biti najbolja podrška.

Bruno Šimleša

  • pisac i sociolog, dobitnik VAM godišnje nagrade Udruge SVE za NJU

Tijelo ima veću šansu za pobjedu kad je psiha na mjestu 

 

Ljiljana i ja smo prijatelji već 15 godina. U početku je naše poznanstvo bilo više u obliku psihološke pomoći, ali danas mogu reći da smo puno više od toga, danas smo dobri prijatelji.

Prava podrška je neopisivo važna za pacijente. Mi koji smo u sustavu podrške brinemo se za njihovo srce kako bi bilo maksimalno zaštićeno, jer onda i tijelo dobije snagu za pobjedu. Važno je naučiti pacijente da zdravije vole i prihvaćaju sebe, da ne budu strogi prema sebi i da uguše tog unutarnjeg kritičara. Moraju biti sigurni u sebe i u ono što jesu. Tijelo ima veću šansu za pobjedu kad je psiha na mjestu. Da bi psiha bila na mjestu potrebni su prijatelji, podrška, ljubav… Ljubav liječi.

Naravno, medicina ima tu svoj dio posla. Medicina treba odraditi svoj dio, a mi kao okolina trebamo biti tu za njih, trebamo pratiti njihov ritam. Dakle, ne govoriti kako se oni trebaju osjećati nego suosjećati s njima. Ako su tužni onda smo tužni zajedno s njima, ako su ljuti onda zajedno s njima vičemo, ako se žele smijati onda zajedno gledamo komedije. Trebamo nastojati biti im emocionalna sjenka, a ne neki autokrati koji im govore što moraju raditi i kako se trebaju osjećati.

Podrška nije jedna rečenica, jedna gesta niti jedan dan, nego kontinuirani proces u kojem svi zajedno učimo. Zajedno s njima učimo kako biti najbolja moguća podrška. Jer, ni oni sami nisu se nadali da će se naći u toj situaciji, kao ni mi. I zato jedino zajedno možemo naučiti i pomoći onako kako je njima to najpotrebnije.

dr. sc. Ana Tečić Vuger, dr. med.

– specijalistica internističke onkologije, Odjel za liječenje raka dojke, Zavod za internističku onkologiju, Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice 

 

Metastatski rak dojke – liječenje i nuspojave

Metastatski rak dojke, odnosno proširenu bolest, nije moguće izliječiti. Liječenjem se nastoji produžiti život i očuvati kvaliteta života, odnosno bolest staviti pod kontrolu. Sama bolest narušava integritet osobe i uobičajeno funkcioniranje. S druge strane, onkološka terapija koju primjenjujemo ima svoje neželjene učinke, odnosno nuspojave. Zbog svega, jedna od ključnih stavki tijekom liječenja naših bolesnica s rakom dojke, osobito u neizlječivoj fazi bolesti, uz postizanje učinka liječenja, jest i dobro upravljanje nuspojavama onkološke terapije.

Osnova liječenja metastatskog hormonski ovisnog HER2 negativnog raka dojke jest antihormonska terapija, koja se danas standardno primjenjuje u kombinaciji s CDK4/6 inhibitorima, dok je kemoterapija rezervirana za specifične situacije iscrpljenja mogućnosti antihormonskog liječenja, te situacije neposredne ugroženosti organa i organskih sustava teretom bolesti.

Nuspojave antihormonske terapije nešto su prihvatljivije od nuspojava koje uzrokuje kemoterapija. Među osnovnim nuspojavama antihormonskih lijekova koji se primjenjuju u načelu je učestao umor, uz pojavu mišićno-koštanih bolova i kronične ugroze za koštano zdravlje, valovi vrućine, nemir i promjene raspoloženja… CDK4/6 inhibitori poglavito izazivaju neutropeniju i posljedično blažu do umjerenu imunosupresiju, dok su druge nuspojave rjeđe i blažeg oblika.

Za razliku od opisanih, nuspojave kemoterapije uobičajeno su jače izražene i bolesnice ih češće i jače osjećaju. Među najčešćima, riječ je o mučnini i povraćanju, proljevu, opadanju kose, upali sluznica, neuropatiji, izraženom umoru, slabosti. Među najopasnijima jest i neutropenična vrućica, situacija u kojoj posljedično terapiji pada broj neutrofila u krvi, dakle slabi obrana organizma, a raste tjelesna temperatura, kao znak potencijalnog infektivnog zbivanja.

Ono što je najvažnije jest razumjeti da je nuspojave terapije lakše i važnije spriječiti, nego liječiti. Važno je poslušati savjete onkologa o postupanju tijekom primanja terapije i njih se držati. To podrazumijeva oprez i odgovornost same bolesnice i njenih najbližih, osiguravanje odgovarajućih uvjeta života tijekom liječenja, nastojati se odgovarajuće odmarati, biti umjereno tjelesno aktivan, štititi se od prehlada i akutnih epizoda razbolijevanja, biti u komunikaciji s obiteljskim liječnikom i na vrijeme reagirati kod razvoja bilo kakvih tegoba, osobito febriliteta. Po potrebi primijeniti svu savjetovanu simptomatsku i suportivnu terapiju, kao i eventualne preglede i konzultacije određenih specijalista, poput dermatologa, neurologa i slično.

Dobrom upravljanju nuspojavama onkološke terapije uvelike pridonosi i bolesnica sama, svojim odgovornim postupanjem i suradljivošću, stoga je vrlo važno da naše bolesnice prepoznaju vrijednost osobnog angažmana tijekom svog bolovanja i liječenja.

doc. dr. sc. Robert Šeparović, prim. dr. med.

  • pročelnik Zavoda za internističku onkologiju, Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice

Važnost kvalitete života u liječenju metastatskog raka dojke

Trenutak kada se utvrdi da je rak dojke proširen u druge dijelove tijela, najčešće na područje kostiju, jetre ili pluća, predstavlja strateški izazov za nas liječnike i oboljelu osobu. U tom trenutku sve se mijenja, nismo više u mogućnosti riješiti se zauvijek svih tumorskih stanica iz tijela. Ono što možemo napraviti je pokušati kontrolirati tumorski volument što dulje možemo i tako postići što dulje preživljenje uz što bolju kvalitetu života.

Na sreću, danas imamo dobre terapijske mogućnosti s kojima uspijevamo postići željene ciljeve. Hormonski ovisan HER2 negativan rak dojke najčešći je podtip raka dojke, bilo da se radi o ranoj ili uznapredovaloj bolesti. Radi se, dakle, o hormonski ovisnoj bolesti, što znači da pod utjecajem hormona, najčešće estrogena, zloćudne stanice počnu bujati i širiti se po tijelu. U tom smislu osnovu liječenja čini antihormonska terapija, a danas još kao dodatak imamo i terapiju koja pripada skupini cikliba odnosno CDK4/6 inhibitora kojima dodatno poboljšavamo ishode liječenja uz zadržavanje zadovoljavajuće kvalitete života bolesnica.

Upravo je zadovoljavajuća kvaliteta života izuzetno bitna u proširenoj bolesti. Što je kvaliteta života teško je sa sigurnošću definirati, za svaku osobu to je drugačije, pa čak i za istu osobu u različitim periodima života.  Netko želi zadržati samostalnost i neovisnosti o tuđoj pomoći, netko mogućnost brige o svojoj obitelji, a netko poslovnu sposobnost ili neke druge ciljeve u životu. U svakom slučaju bitno nam je tijekom liječenja osigurati zadovoljavajuću kvalitetu života. Zadatak je liječnika, zahvaljujući njegovom znanju i iskustvu, pokušati pronaći onaj način liječenja koji će za pojedinu osobu biti najbolji, koji će uvažiti njezina razmišljanja i želje. U tom je smislu liječnik samo dio mozaika koji čine članovi obitelji i šira društvena zajednica, ali i dionici zdravstvenog sustava. U tom smislu pozivam da zajedno učinimo maksimalno kako bismo oboljelima s uznapredovalim rakom dojke pomogli u očuvanju kvalitete života.

Tatjana Markač

  • 65 godina, umirovljena odgajateljica, Lošinj
  • Dijagnoza: hormonski ovisan metastatski rak dojke negativan na HER2
  • Terapija: ciljana kombinirana terapija (hormonska + CDK4/6 inhibitori)

Bila sam nepokretna, a sada hodam

 

Mjesecima prije dijagnoze imala sam strašne bolove u kostima, bila sam čak i hospitalizirana, ali zbog netipičnih simptoma nitko nije sumnjao na karcinom. Bila sam posve nepokretna, nisam mogla sjediti ni u invalidskim kolicima, a kamoli otići do kupaonice. U listopadu prošle godine kćer me na Institut za tumore dogurala u sanitetskom krevetu jer nisam mogla sjediti. Došla sam bez dijagnoze, nepokretna. Odmah mi je postavljena dijagnoza: metastatski rak dojke hormonski ovisan negativan na HER2. Operacija nije dolazila u obzir jer je tumor metastazirao na kosti. Odmah su me stavili na ciljanu terapiju, hormonsku i CDK4/6 inhibitori. Dva mjeseca kasnije, prohodala sam. Sinu je bila božićna želja da dođem na božićni ručak i samostalno se popnem na drugi kat u njegov stan. Uspjela sam!

Sad živim posve normalno. Doslovno sam ustala iz invalidskih kolica i živim normalnim životom. Presretna sam i prezadovoljna, ne mogu vjerovati koji su napredak postigli liječnici i medicina, s obzirom na stanje u kojem sam došla. Imala sam sreće, pogodili su terapiju. 😊

Zbog toga želim biti podrška svim ženama koje se nađu, ili su se već našle, u sličnim situacijama. Zato je i pravi naziv ove kampanje “Ne odustajem”. Ne odustajte, borite se i uspjet ćete. Ja sam živi primjer za to. Bila sam nepokretna, a sada mogu i potrčati!

Kako biti najbolja podrška?

Svakoj pacijentici ili pacijentu u njihovoj borbi s bilo kojom bolešću, u ovom slučaju s metastatskim rakom dojke, uz svu medicinsku i stručnu pomoć, potrebna je podrška njihovih bližnjih, ali i šire okoline. U redovima podrške najčešće su bliži članovi obitelji, ali često i prijatelji, a nekad i slučajni prolaznici koji uđu i ostanu u njihovim životima.

Ljiljani Pranjić najveća je podrška bio Bruno Šimleša, hrvatski pisac i sociolog, poznat po svojim mudrim savjetima koji ljudima često, direktno ili indirektno, mijenjaju živote.

Ovo je priča o podršci koja može biti i univerzalna poruka o tome kako biti najbolja podrška.

Bruno Šimleša

  • pisac i sociolog, dobitnik VAM godišnje nagrade Udruge SVE za NJU

Tijelo ima veću šansu za pobjedu kad je psiha na mjestu 

 

Ljiljana i ja smo prijatelji već 15 godina. U početku je naše poznanstvo bilo više u obliku psihološke pomoći, ali danas mogu reći da smo puno više od toga, danas smo dobri prijatelji.

Prava podrška je neopisivo važna za pacijente. Mi koji smo u sustavu podrške brinemo se za njihovo srce kako bi bilo maksimalno zaštićeno, jer onda i tijelo dobije snagu za pobjedu. Važno je naučiti pacijente da zdravije vole i prihvaćaju sebe, da ne budu strogi prema sebi i da uguše tog unutarnjeg kritičara. Moraju biti sigurni u sebe i u ono što jesu. Tijelo ima veću šansu za pobjedu kad je psiha na mjestu. Da bi psiha bila na mjestu potrebni su prijatelji, podrška, ljubav… Ljubav liječi.

Naravno, medicina ima tu svoj dio posla. Medicina treba odraditi svoj dio, a mi kao okolina trebamo biti tu za njih, trebamo pratiti njihov ritam. Dakle, ne govoriti kako se oni trebaju osjećati nego suosjećati s njima. Ako su tužni onda smo tužni zajedno s njima, ako su ljuti onda zajedno s njima vičemo, ako se žele smijati onda zajedno gledamo komedije. Trebamo nastojati biti im emocionalna sjenka, a ne neki autokrati koji im govore što moraju raditi i kako se trebaju osjećati.

Podrška nije jedna rečenica, jedna gesta niti jedan dan, nego kontinuirani proces u kojem svi zajedno učimo. Zajedno s njima učimo kako biti najbolja moguća podrška. Jer, ni oni sami nisu se nadali da će se naći u toj situaciji, kao ni mi. I zato jedino zajedno možemo naučiti i pomoći onako kako je njima to najpotrebnije.

dr. sc. Ana Tečić Vuger, dr. med.

– specijalistica internističke onkologije, Odjel za liječenje raka dojke, Zavod za internističku onkologiju, Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice 

 

Metastatski rak dojke – liječenje i nuspojave

Metastatski rak dojke, odnosno proširenu bolest, nije moguće izliječiti. Liječenjem se nastoji produžiti život i očuvati kvaliteta života, odnosno bolest staviti pod kontrolu. Sama bolest narušava integritet osobe i uobičajeno funkcioniranje. S druge strane, onkološka terapija koju primjenjujemo ima svoje neželjene učinke, odnosno nuspojave. Zbog svega, jedna od ključnih stavki tijekom liječenja naših bolesnica s rakom dojke, osobito u neizlječivoj fazi bolesti, uz postizanje učinka liječenja, jest i dobro upravljanje nuspojavama onkološke terapije.

Osnova liječenja metastatskog hormonski ovisnog HER2 negativnog raka dojke jest antihormonska terapija, koja se danas standardno primjenjuje u kombinaciji s CDK4/6 inhibitorima, dok je kemoterapija rezervirana za specifične situacije iscrpljenja mogućnosti antihormonskog liječenja, te situacije neposredne ugroženosti organa i organskih sustava teretom bolesti.

Nuspojave antihormonske terapije nešto su prihvatljivije od nuspojava koje uzrokuje kemoterapija. Među osnovnim nuspojavama antihormonskih lijekova koji se primjenjuju u načelu je učestao umor, uz pojavu mišićno-koštanih bolova i kronične ugroze za koštano zdravlje, valovi vrućine, nemir i promjene raspoloženja… CDK4/6 inhibitori poglavito izazivaju neutropeniju i posljedično blažu do umjerenu imunosupresiju, dok su druge nuspojave rjeđe i blažeg oblika.

Za razliku od opisanih, nuspojave kemoterapije uobičajeno su jače izražene i bolesnice ih češće i jače osjećaju. Među najčešćima, riječ je o mučnini i povraćanju, proljevu, opadanju kose, upali sluznica, neuropatiji, izraženom umoru, slabosti. Među najopasnijima jest i neutropenična vrućica, situacija u kojoj posljedično terapiji pada broj neutrofila u krvi, dakle slabi obrana organizma, a raste tjelesna temperatura, kao znak potencijalnog infektivnog zbivanja.

Ono što je najvažnije jest razumjeti da je nuspojave terapije lakše i važnije spriječiti, nego liječiti. Važno je poslušati savjete onkologa o postupanju tijekom primanja terapije i njih se držati. To podrazumijeva oprez i odgovornost same bolesnice i njenih najbližih, osiguravanje odgovarajućih uvjeta života tijekom liječenja, nastojati se odgovarajuće odmarati, biti umjereno tjelesno aktivan, štititi se od prehlada i akutnih epizoda razbolijevanja, biti u komunikaciji s obiteljskim liječnikom i na vrijeme reagirati kod razvoja bilo kakvih tegoba, osobito febriliteta. Po potrebi primijeniti svu savjetovanu simptomatsku i suportivnu terapiju, kao i eventualne preglede i konzultacije određenih specijalista, poput dermatologa, neurologa i slično.

Dobrom upravljanju nuspojavama onkološke terapije uvelike pridonosi i bolesnica sama, svojim odgovornim postupanjem i suradljivošću, stoga je vrlo važno da naše bolesnice prepoznaju vrijednost osobnog angažmana tijekom svog bolovanja i liječenja.

doc. dr. sc. Robert Šeparović, prim. dr. med.

  • pročelnik Zavoda za internističku onkologiju, Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice

Važnost kvalitete života u liječenju metastatskog raka dojke

Trenutak kada se utvrdi da je rak dojke proširen u druge dijelove tijela, najčešće na područje kostiju, jetre ili pluća, predstavlja strateški izazov za nas liječnike i oboljelu osobu. U tom trenutku sve se mijenja, nismo više u mogućnosti riješiti se zauvijek svih tumorskih stanica iz tijela. Ono što možemo napraviti je pokušati kontrolirati tumorski volument što dulje možemo i tako postići što dulje preživljenje uz što bolju kvalitetu života.

Na sreću, danas imamo dobre terapijske mogućnosti s kojima uspijevamo postići željene ciljeve. Hormonski ovisan HER2 negativan rak dojke najčešći je podtip raka dojke, bilo da se radi o ranoj ili uznapredovaloj bolesti. Radi se, dakle, o hormonski ovisnoj bolesti, što znači da pod utjecajem hormona, najčešće estrogena, zloćudne stanice počnu bujati i širiti se po tijelu. U tom smislu osnovu liječenja čini antihormonska terapija, a danas još kao dodatak imamo i terapiju koja pripada skupini cikliba odnosno CDK4/6 inhibitora kojima dodatno poboljšavamo ishode liječenja uz zadržavanje zadovoljavajuće kvalitete života bolesnica.

Upravo je zadovoljavajuća kvaliteta života izuzetno bitna u proširenoj bolesti. Što je kvaliteta života teško je sa sigurnošću definirati, za svaku osobu to je drugačije, pa čak i za istu osobu u različitim periodima života.  Netko želi zadržati samostalnost i neovisnosti o tuđoj pomoći, netko mogućnost brige o svojoj obitelji, a netko poslovnu sposobnost ili neke druge ciljeve u životu. U svakom slučaju bitno nam je tijekom liječenja osigurati zadovoljavajuću kvalitetu života. Zadatak je liječnika, zahvaljujući njegovom znanju i iskustvu, pokušati pronaći onaj način liječenja koji će za pojedinu osobu biti najbolji, koji će uvažiti njezina razmišljanja i želje. U tom je smislu liječnik samo dio mozaika koji čine članovi obitelji i šira društvena zajednica, ali i dionici zdravstvenog sustava. U tom smislu pozivam da zajedno učinimo maksimalno kako bismo oboljelima s uznapredovalim rakom dojke pomogli u očuvanju kvalitete života.

Milena Obst

  • 66 godina, umirovljena pravnica, Požega
  • Dijagnoza: hormonski ovisan metastatski rak dojke negativan na HER2
  • Terapija: ciljana kombinirana terapija (hormonska + CDK4/6 inhibitori)

Uopće se ne osjećam kao onkološki bolesnik

 

Prije dvije i pol godine dobila sam dijagnozu metastatskog raka dojke. Inače, s 35 godina mi je dijagnosticiran prvi karcinom – rak bubrega, zbog čega mi je jedan bubreg i uklonjen. Od tada idem na redovne kontrole, ali nalazi nisu ništa pokazivali. Ipak, te 2018. snažno sam osjećala da nešto nije u redu. Inzistirala sam na dodatnim pregledima nakon kojih mi je dijagnosticiran metastatski rak dojke, i to hormonski ovisan negativan na HER2. Ništa se nije moglo napipati na dojci, niti vidjeti na pregledu. Tek je nalaz nakon operacije pokazao razmjere bolesti, veličinu tumora i proširenost na 23 limfna čvora i metastaze u kostima.

Sjećam se kao danas tog trenutka i straha kada je doktorica na Institutu za tumore u Zagrebu izustila te zlokobne riječi – imate metastatski rak dojke. Vidjela je da sam izgubila tlo pod nogama, i onda mi je rekla rečenicu koja me prati cijelo ovo vrijeme i koja mi daje snagu: “Gospođo, ali mi smo žene, mi možemo sve izdržati”. Ta rečenica mi i danas daje snagu. Vjeru u život dala mi je i dr. sc. Ana Tečić Vuger koja mi je rekla: “Vi ćete uz ovu terapiju živjeti kao i netko tko ima visok krvni tlak ili neku drugu kroničnu bolest.” Zaista, tako i živim.

S terapijom nemam nikakvih problema. Već sam dvije i pol godine, od listopada 2018., na ciljanoj kombiniranoj terapiji, prilagođenoj za moj tip tumora. Uzimam svoju terapiju kod kuće i odlično je podnosim, bez ikakvih nuspojava. Svako jutro prije no što uzmem terapiju, da mi ne sjedne teško na želudac, popijem voćni jogurt, i to je to. Poslije normalno obavljam sve svoje dnevne obaveze, a u sezoni berem jabuke i višnje na obiteljskom imanju.

Ubrzo nakon početka terapije nalazi su pokazali da je bolest potpuno pod kontrolom. Kad dođem na Institut svojim doktorima, znam se s njima našaliti i reći: Ja mislim da ja uopće nemam rak. Zaista, uopće se ne osjećam kao onkološki bolesnik. Vjerujem u sebe i svoje liječnike. Osjećam se odlično i radim sve normalno. Živim punim životom kao da nisam bolesna.

 

 

 

 

Tatjana Markač

  • 65 godina, umirovljena odgajateljica, Lošinj
  • Dijagnoza: hormonski ovisan metastatski rak dojke negativan na HER2
  • Terapija: ciljana kombinirana terapija (hormonska + CDK4/6 inhibitori)

Bila sam nepokretna, a sada hodam

 

Mjesecima prije dijagnoze imala sam strašne bolove u kostima, bila sam čak i hospitalizirana, ali zbog netipičnih simptoma nitko nije sumnjao na karcinom. Bila sam posve nepokretna, nisam mogla sjediti ni u invalidskim kolicima, a kamoli otići do kupaonice. U listopadu prošle godine kćer me na Institut za tumore dogurala u sanitetskom krevetu jer nisam mogla sjediti. Došla sam bez dijagnoze, nepokretna. Odmah mi je postavljena dijagnoza: metastatski rak dojke hormonski ovisan negativan na HER2. Operacija nije dolazila u obzir jer je tumor metastazirao na kosti. Odmah su me stavili na ciljanu terapiju, hormonsku i CDK4/6 inhibitori. Dva mjeseca kasnije, prohodala sam. Sinu je bila božićna želja da dođem na božićni ručak i samostalno se popnem na drugi kat u njegov stan. Uspjela sam!

Sad živim posve normalno. Doslovno sam ustala iz invalidskih kolica i živim normalnim životom. Presretna sam i prezadovoljna, ne mogu vjerovati koji su napredak postigli liječnici i medicina, s obzirom na stanje u kojem sam došla. Imala sam sreće, pogodili su terapiju. 😊

Zbog toga želim biti podrška svim ženama koje se nađu, ili su se već našle, u sličnim situacijama. Zato je i pravi naziv ove kampanje “Ne odustajem”. Ne odustajte, borite se i uspjet ćete. Ja sam živi primjer za to. Bila sam nepokretna, a sada mogu i potrčati!

Kako biti najbolja podrška?

Svakoj pacijentici ili pacijentu u njihovoj borbi s bilo kojom bolešću, u ovom slučaju s metastatskim rakom dojke, uz svu medicinsku i stručnu pomoć, potrebna je podrška njihovih bližnjih, ali i šire okoline. U redovima podrške najčešće su bliži članovi obitelji, ali često i prijatelji, a nekad i slučajni prolaznici koji uđu i ostanu u njihovim životima.

Ljiljani Pranjić najveća je podrška bio Bruno Šimleša, hrvatski pisac i sociolog, poznat po svojim mudrim savjetima koji ljudima često, direktno ili indirektno, mijenjaju živote.

Ovo je priča o podršci koja može biti i univerzalna poruka o tome kako biti najbolja podrška.

Bruno Šimleša

  • pisac i sociolog, dobitnik VAM godišnje nagrade Udruge SVE za NJU

Tijelo ima veću šansu za pobjedu kad je psiha na mjestu 

 

Ljiljana i ja smo prijatelji već 15 godina. U početku je naše poznanstvo bilo više u obliku psihološke pomoći, ali danas mogu reći da smo puno više od toga, danas smo dobri prijatelji.

Prava podrška je neopisivo važna za pacijente. Mi koji smo u sustavu podrške brinemo se za njihovo srce kako bi bilo maksimalno zaštićeno, jer onda i tijelo dobije snagu za pobjedu. Važno je naučiti pacijente da zdravije vole i prihvaćaju sebe, da ne budu strogi prema sebi i da uguše tog unutarnjeg kritičara. Moraju biti sigurni u sebe i u ono što jesu. Tijelo ima veću šansu za pobjedu kad je psiha na mjestu. Da bi psiha bila na mjestu potrebni su prijatelji, podrška, ljubav… Ljubav liječi.

Naravno, medicina ima tu svoj dio posla. Medicina treba odraditi svoj dio, a mi kao okolina trebamo biti tu za njih, trebamo pratiti njihov ritam. Dakle, ne govoriti kako se oni trebaju osjećati nego suosjećati s njima. Ako su tužni onda smo tužni zajedno s njima, ako su ljuti onda zajedno s njima vičemo, ako se žele smijati onda zajedno gledamo komedije. Trebamo nastojati biti im emocionalna sjenka, a ne neki autokrati koji im govore što moraju raditi i kako se trebaju osjećati.

Podrška nije jedna rečenica, jedna gesta niti jedan dan, nego kontinuirani proces u kojem svi zajedno učimo. Zajedno s njima učimo kako biti najbolja moguća podrška. Jer, ni oni sami nisu se nadali da će se naći u toj situaciji, kao ni mi. I zato jedino zajedno možemo naučiti i pomoći onako kako je njima to najpotrebnije.

dr. sc. Ana Tečić Vuger, dr. med.

– specijalistica internističke onkologije, Odjel za liječenje raka dojke, Zavod za internističku onkologiju, Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice 

 

Metastatski rak dojke – liječenje i nuspojave

Metastatski rak dojke, odnosno proširenu bolest, nije moguće izliječiti. Liječenjem se nastoji produžiti život i očuvati kvaliteta života, odnosno bolest staviti pod kontrolu. Sama bolest narušava integritet osobe i uobičajeno funkcioniranje. S druge strane, onkološka terapija koju primjenjujemo ima svoje neželjene učinke, odnosno nuspojave. Zbog svega, jedna od ključnih stavki tijekom liječenja naših bolesnica s rakom dojke, osobito u neizlječivoj fazi bolesti, uz postizanje učinka liječenja, jest i dobro upravljanje nuspojavama onkološke terapije.

Osnova liječenja metastatskog hormonski ovisnog HER2 negativnog raka dojke jest antihormonska terapija, koja se danas standardno primjenjuje u kombinaciji s CDK4/6 inhibitorima, dok je kemoterapija rezervirana za specifične situacije iscrpljenja mogućnosti antihormonskog liječenja, te situacije neposredne ugroženosti organa i organskih sustava teretom bolesti.

Nuspojave antihormonske terapije nešto su prihvatljivije od nuspojava koje uzrokuje kemoterapija. Među osnovnim nuspojavama antihormonskih lijekova koji se primjenjuju u načelu je učestao umor, uz pojavu mišićno-koštanih bolova i kronične ugroze za koštano zdravlje, valovi vrućine, nemir i promjene raspoloženja… CDK4/6 inhibitori poglavito izazivaju neutropeniju i posljedično blažu do umjerenu imunosupresiju, dok su druge nuspojave rjeđe i blažeg oblika.

Za razliku od opisanih, nuspojave kemoterapije uobičajeno su jače izražene i bolesnice ih češće i jače osjećaju. Među najčešćima, riječ je o mučnini i povraćanju, proljevu, opadanju kose, upali sluznica, neuropatiji, izraženom umoru, slabosti. Među najopasnijima jest i neutropenična vrućica, situacija u kojoj posljedično terapiji pada broj neutrofila u krvi, dakle slabi obrana organizma, a raste tjelesna temperatura, kao znak potencijalnog infektivnog zbivanja.

Ono što je najvažnije jest razumjeti da je nuspojave terapije lakše i važnije spriječiti, nego liječiti. Važno je poslušati savjete onkologa o postupanju tijekom primanja terapije i njih se držati. To podrazumijeva oprez i odgovornost same bolesnice i njenih najbližih, osiguravanje odgovarajućih uvjeta života tijekom liječenja, nastojati se odgovarajuće odmarati, biti umjereno tjelesno aktivan, štititi se od prehlada i akutnih epizoda razbolijevanja, biti u komunikaciji s obiteljskim liječnikom i na vrijeme reagirati kod razvoja bilo kakvih tegoba, osobito febriliteta. Po potrebi primijeniti svu savjetovanu simptomatsku i suportivnu terapiju, kao i eventualne preglede i konzultacije određenih specijalista, poput dermatologa, neurologa i slično.

Dobrom upravljanju nuspojavama onkološke terapije uvelike pridonosi i bolesnica sama, svojim odgovornim postupanjem i suradljivošću, stoga je vrlo važno da naše bolesnice prepoznaju vrijednost osobnog angažmana tijekom svog bolovanja i liječenja.

doc. dr. sc. Robert Šeparović, prim. dr. med.

  • pročelnik Zavoda za internističku onkologiju, Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice

Važnost kvalitete života u liječenju metastatskog raka dojke

Trenutak kada se utvrdi da je rak dojke proširen u druge dijelove tijela, najčešće na područje kostiju, jetre ili pluća, predstavlja strateški izazov za nas liječnike i oboljelu osobu. U tom trenutku sve se mijenja, nismo više u mogućnosti riješiti se zauvijek svih tumorskih stanica iz tijela. Ono što možemo napraviti je pokušati kontrolirati tumorski volument što dulje možemo i tako postići što dulje preživljenje uz što bolju kvalitetu života.

Na sreću, danas imamo dobre terapijske mogućnosti s kojima uspijevamo postići željene ciljeve. Hormonski ovisan HER2 negativan rak dojke najčešći je podtip raka dojke, bilo da se radi o ranoj ili uznapredovaloj bolesti. Radi se, dakle, o hormonski ovisnoj bolesti, što znači da pod utjecajem hormona, najčešće estrogena, zloćudne stanice počnu bujati i širiti se po tijelu. U tom smislu osnovu liječenja čini antihormonska terapija, a danas još kao dodatak imamo i terapiju koja pripada skupini cikliba odnosno CDK4/6 inhibitora kojima dodatno poboljšavamo ishode liječenja uz zadržavanje zadovoljavajuće kvalitete života bolesnica.

Upravo je zadovoljavajuća kvaliteta života izuzetno bitna u proširenoj bolesti. Što je kvaliteta života teško je sa sigurnošću definirati, za svaku osobu to je drugačije, pa čak i za istu osobu u različitim periodima života.  Netko želi zadržati samostalnost i neovisnosti o tuđoj pomoći, netko mogućnost brige o svojoj obitelji, a netko poslovnu sposobnost ili neke druge ciljeve u životu. U svakom slučaju bitno nam je tijekom liječenja osigurati zadovoljavajuću kvalitetu života. Zadatak je liječnika, zahvaljujući njegovom znanju i iskustvu, pokušati pronaći onaj način liječenja koji će za pojedinu osobu biti najbolji, koji će uvažiti njezina razmišljanja i želje. U tom je smislu liječnik samo dio mozaika koji čine članovi obitelji i šira društvena zajednica, ali i dionici zdravstvenog sustava. U tom smislu pozivam da zajedno učinimo maksimalno kako bismo oboljelima s uznapredovalim rakom dojke pomogli u očuvanju kvalitete života.

Ljiljana Pranjić

  • 53 godine, umirovljenica, Zagreb
  • Dijagnoza: hormonski ovisan metastatski rak dojke negativan na HER2
  • Terapija: ciljana kombinirana terapija (hormonska + CDK4/6 inhibitori)

Dvadeset godina živim s rakom

 

Rak je u mom životu prisutan već 20 godina. Prošla sam pet kemoterapija i bezbroj operacija, ne mogu ih više ni nabrojati. U tih 20 godina imala sam sreću da je bolest bila pod kontrolom. No, prošle jeseni došlo je do proširenja i moja je bolest prešla u metastatsku fazu, tip hormonski ovisan negativan na HER2.

Kada sam dobila dijagnozu mislila sam da je to početak kraja. Prepala sam se, naravno. Mislila sam, gotovo je, uskoro ću umrijeti. Ali, što je to početak kraja? Svako rođenje je početak kraja. Sada znam da, zahvaljujući medicini i lijekovima, moj kraj nije ni blizu. Znate, svi mi koji prolazimo ovakve bolesti, svojevrsni smo eksperti kriznog menadžmenta, nakon mnogih kemoterapija i bolesti mi znamo što znači prilagoditi se. Ja jesam…

Trenutno sam na terapiji koja je kombinacija dva lijeka –  CDK4/6 inhibitori (ciljana terapija) i blokatori estrogena u obliku injekcija. Moram na sav glas i otvoreno reći da sam ja svojom terapijom oduševljena. Zašto? Zato što znam što čini. I to ne samo zbog toga što su mi rekli liječnici, ili što govore studije, nego i zbog žena kojima su isto tako promijenili život. Te žene zbog ove terapije žive, žive punim plućima. Početak terapije može biti malo neugodan ali, nakon svih kemoterapija koje sam prošla, na te se neugodnosti samo nasmijem. Uvijek sam bila spremna puno više istrpjeti ako je to put do nekog mog ozdravljenja. Dobro, ne možemo govoriti o ozdravljenju, ali zato govorimo o produženju i kvaliteti života.

U trenutku kada dobijemo novu lošu dijagnozu, prvo što napravimo je da se raspitamo tko još živi s tom bolesti. Raspitala sam se i našla žene koje već godinama žive s metastatskim rakom,  to me smirilo i dalo nadu. U ovih 20 godina vrijeme preživljenja se produljilo nekoliko puta. Ali, nije bitno samo preživjeti, mi želimo živjeti punim plućima. Naravno, tu su neka ograničenja. Dakle, ne radi se samo o preživljenju nego o kvaliteti života koju nam ova terapija omogućava. Kako zadržati kvalitetu života? Svi mi, koji smo bili suočeni s mogućnošću odlaska s ovoga svijeta, definitivno živimo ispunjenije, bolje i kvalitetnije od nekoga tko nikada nije imao neki zdravstveni problem u svom životu. Ja namjeravam živjeti koliko god ide, iz sveg srca, da mi narastu krila i da potpuno uživam u životu. Vjerujem u medicinu, i znam da hoću…

 

 

 

 

Milena Obst

  • 66 godina, umirovljena pravnica, Požega
  • Dijagnoza: hormonski ovisan metastatski rak dojke negativan na HER2
  • Terapija: ciljana kombinirana terapija (hormonska + CDK4/6 inhibitori)

Uopće se ne osjećam kao onkološki bolesnik

 

Prije dvije i pol godine dobila sam dijagnozu metastatskog raka dojke. Inače, s 35 godina mi je dijagnosticiran prvi karcinom – rak bubrega, zbog čega mi je jedan bubreg i uklonjen. Od tada idem na redovne kontrole, ali nalazi nisu ništa pokazivali. Ipak, te 2018. snažno sam osjećala da nešto nije u redu. Inzistirala sam na dodatnim pregledima nakon kojih mi je dijagnosticiran metastatski rak dojke, i to hormonski ovisan negativan na HER2. Ništa se nije moglo napipati na dojci, niti vidjeti na pregledu. Tek je nalaz nakon operacije pokazao razmjere bolesti, veličinu tumora i proširenost na 23 limfna čvora i metastaze u kostima.

Sjećam se kao danas tog trenutka i straha kada je doktorica na Institutu za tumore u Zagrebu izustila te zlokobne riječi – imate metastatski rak dojke. Vidjela je da sam izgubila tlo pod nogama, i onda mi je rekla rečenicu koja me prati cijelo ovo vrijeme i koja mi daje snagu: “Gospođo, ali mi smo žene, mi možemo sve izdržati”. Ta rečenica mi i danas daje snagu. Vjeru u život dala mi je i dr. sc. Ana Tečić Vuger koja mi je rekla: “Vi ćete uz ovu terapiju živjeti kao i netko tko ima visok krvni tlak ili neku drugu kroničnu bolest.” Zaista, tako i živim.

S terapijom nemam nikakvih problema. Već sam dvije i pol godine, od listopada 2018., na ciljanoj kombiniranoj terapiji, prilagođenoj za moj tip tumora. Uzimam svoju terapiju kod kuće i odlično je podnosim, bez ikakvih nuspojava. Svako jutro prije no što uzmem terapiju, da mi ne sjedne teško na želudac, popijem voćni jogurt, i to je to. Poslije normalno obavljam sve svoje dnevne obaveze, a u sezoni berem jabuke i višnje na obiteljskom imanju.

Ubrzo nakon početka terapije nalazi su pokazali da je bolest potpuno pod kontrolom. Kad dođem na Institut svojim doktorima, znam se s njima našaliti i reći: Ja mislim da ja uopće nemam rak. Zaista, uopće se ne osjećam kao onkološki bolesnik. Vjerujem u sebe i svoje liječnike. Osjećam se odlično i radim sve normalno. Živim punim životom kao da nisam bolesna.

 

 

 

 

Tatjana Markač

  • 65 godina, umirovljena odgajateljica, Lošinj
  • Dijagnoza: hormonski ovisan metastatski rak dojke negativan na HER2
  • Terapija: ciljana kombinirana terapija (hormonska + CDK4/6 inhibitori)

Bila sam nepokretna, a sada hodam

 

Mjesecima prije dijagnoze imala sam strašne bolove u kostima, bila sam čak i hospitalizirana, ali zbog netipičnih simptoma nitko nije sumnjao na karcinom. Bila sam posve nepokretna, nisam mogla sjediti ni u invalidskim kolicima, a kamoli otići do kupaonice. U listopadu prošle godine kćer me na Institut za tumore dogurala u sanitetskom krevetu jer nisam mogla sjediti. Došla sam bez dijagnoze, nepokretna. Odmah mi je postavljena dijagnoza: metastatski rak dojke hormonski ovisan negativan na HER2. Operacija nije dolazila u obzir jer je tumor metastazirao na kosti. Odmah su me stavili na ciljanu terapiju, hormonsku i CDK4/6 inhibitori. Dva mjeseca kasnije, prohodala sam. Sinu je bila božićna želja da dođem na božićni ručak i samostalno se popnem na drugi kat u njegov stan. Uspjela sam!

Sad živim posve normalno. Doslovno sam ustala iz invalidskih kolica i živim normalnim životom. Presretna sam i prezadovoljna, ne mogu vjerovati koji su napredak postigli liječnici i medicina, s obzirom na stanje u kojem sam došla. Imala sam sreće, pogodili su terapiju. 😊

Zbog toga želim biti podrška svim ženama koje se nađu, ili su se već našle, u sličnim situacijama. Zato je i pravi naziv ove kampanje “Ne odustajem”. Ne odustajte, borite se i uspjet ćete. Ja sam živi primjer za to. Bila sam nepokretna, a sada mogu i potrčati!

Kako biti najbolja podrška?

Svakoj pacijentici ili pacijentu u njihovoj borbi s bilo kojom bolešću, u ovom slučaju s metastatskim rakom dojke, uz svu medicinsku i stručnu pomoć, potrebna je podrška njihovih bližnjih, ali i šire okoline. U redovima podrške najčešće su bliži članovi obitelji, ali često i prijatelji, a nekad i slučajni prolaznici koji uđu i ostanu u njihovim životima.

Ljiljani Pranjić najveća je podrška bio Bruno Šimleša, hrvatski pisac i sociolog, poznat po svojim mudrim savjetima koji ljudima često, direktno ili indirektno, mijenjaju živote.

Ovo je priča o podršci koja može biti i univerzalna poruka o tome kako biti najbolja podrška.

Bruno Šimleša

  • pisac i sociolog, dobitnik VAM godišnje nagrade Udruge SVE za NJU

Tijelo ima veću šansu za pobjedu kad je psiha na mjestu 

 

Ljiljana i ja smo prijatelji već 15 godina. U početku je naše poznanstvo bilo više u obliku psihološke pomoći, ali danas mogu reći da smo puno više od toga, danas smo dobri prijatelji.

Prava podrška je neopisivo važna za pacijente. Mi koji smo u sustavu podrške brinemo se za njihovo srce kako bi bilo maksimalno zaštićeno, jer onda i tijelo dobije snagu za pobjedu. Važno je naučiti pacijente da zdravije vole i prihvaćaju sebe, da ne budu strogi prema sebi i da uguše tog unutarnjeg kritičara. Moraju biti sigurni u sebe i u ono što jesu. Tijelo ima veću šansu za pobjedu kad je psiha na mjestu. Da bi psiha bila na mjestu potrebni su prijatelji, podrška, ljubav… Ljubav liječi.

Naravno, medicina ima tu svoj dio posla. Medicina treba odraditi svoj dio, a mi kao okolina trebamo biti tu za njih, trebamo pratiti njihov ritam. Dakle, ne govoriti kako se oni trebaju osjećati nego suosjećati s njima. Ako su tužni onda smo tužni zajedno s njima, ako su ljuti onda zajedno s njima vičemo, ako se žele smijati onda zajedno gledamo komedije. Trebamo nastojati biti im emocionalna sjenka, a ne neki autokrati koji im govore što moraju raditi i kako se trebaju osjećati.

Podrška nije jedna rečenica, jedna gesta niti jedan dan, nego kontinuirani proces u kojem svi zajedno učimo. Zajedno s njima učimo kako biti najbolja moguća podrška. Jer, ni oni sami nisu se nadali da će se naći u toj situaciji, kao ni mi. I zato jedino zajedno možemo naučiti i pomoći onako kako je njima to najpotrebnije.

dr. sc. Ana Tečić Vuger, dr. med.

– specijalistica internističke onkologije, Odjel za liječenje raka dojke, Zavod za internističku onkologiju, Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice 

 

Metastatski rak dojke – liječenje i nuspojave

Metastatski rak dojke, odnosno proširenu bolest, nije moguće izliječiti. Liječenjem se nastoji produžiti život i očuvati kvaliteta života, odnosno bolest staviti pod kontrolu. Sama bolest narušava integritet osobe i uobičajeno funkcioniranje. S druge strane, onkološka terapija koju primjenjujemo ima svoje neželjene učinke, odnosno nuspojave. Zbog svega, jedna od ključnih stavki tijekom liječenja naših bolesnica s rakom dojke, osobito u neizlječivoj fazi bolesti, uz postizanje učinka liječenja, jest i dobro upravljanje nuspojavama onkološke terapije.

Osnova liječenja metastatskog hormonski ovisnog HER2 negativnog raka dojke jest antihormonska terapija, koja se danas standardno primjenjuje u kombinaciji s CDK4/6 inhibitorima, dok je kemoterapija rezervirana za specifične situacije iscrpljenja mogućnosti antihormonskog liječenja, te situacije neposredne ugroženosti organa i organskih sustava teretom bolesti.

Nuspojave antihormonske terapije nešto su prihvatljivije od nuspojava koje uzrokuje kemoterapija. Među osnovnim nuspojavama antihormonskih lijekova koji se primjenjuju u načelu je učestao umor, uz pojavu mišićno-koštanih bolova i kronične ugroze za koštano zdravlje, valovi vrućine, nemir i promjene raspoloženja… CDK4/6 inhibitori poglavito izazivaju neutropeniju i posljedično blažu do umjerenu imunosupresiju, dok su druge nuspojave rjeđe i blažeg oblika.

Za razliku od opisanih, nuspojave kemoterapije uobičajeno su jače izražene i bolesnice ih češće i jače osjećaju. Među najčešćima, riječ je o mučnini i povraćanju, proljevu, opadanju kose, upali sluznica, neuropatiji, izraženom umoru, slabosti. Među najopasnijima jest i neutropenična vrućica, situacija u kojoj posljedično terapiji pada broj neutrofila u krvi, dakle slabi obrana organizma, a raste tjelesna temperatura, kao znak potencijalnog infektivnog zbivanja.

Ono što je najvažnije jest razumjeti da je nuspojave terapije lakše i važnije spriječiti, nego liječiti. Važno je poslušati savjete onkologa o postupanju tijekom primanja terapije i njih se držati. To podrazumijeva oprez i odgovornost same bolesnice i njenih najbližih, osiguravanje odgovarajućih uvjeta života tijekom liječenja, nastojati se odgovarajuće odmarati, biti umjereno tjelesno aktivan, štititi se od prehlada i akutnih epizoda razbolijevanja, biti u komunikaciji s obiteljskim liječnikom i na vrijeme reagirati kod razvoja bilo kakvih tegoba, osobito febriliteta. Po potrebi primijeniti svu savjetovanu simptomatsku i suportivnu terapiju, kao i eventualne preglede i konzultacije određenih specijalista, poput dermatologa, neurologa i slično.

Dobrom upravljanju nuspojavama onkološke terapije uvelike pridonosi i bolesnica sama, svojim odgovornim postupanjem i suradljivošću, stoga je vrlo važno da naše bolesnice prepoznaju vrijednost osobnog angažmana tijekom svog bolovanja i liječenja.

doc. dr. sc. Robert Šeparović, prim. dr. med.

  • pročelnik Zavoda za internističku onkologiju, Klinika za tumore, KBC Sestre milosrdnice

Važnost kvalitete života u liječenju metastatskog raka dojke

Trenutak kada se utvrdi da je rak dojke proširen u druge dijelove tijela, najčešće na područje kostiju, jetre ili pluća, predstavlja strateški izazov za nas liječnike i oboljelu osobu. U tom trenutku sve se mijenja, nismo više u mogućnosti riješiti se zauvijek svih tumorskih stanica iz tijela. Ono što možemo napraviti je pokušati kontrolirati tumorski volument što dulje možemo i tako postići što dulje preživljenje uz što bolju kvalitetu života.

Na sreću, danas imamo dobre terapijske mogućnosti s kojima uspijevamo postići željene ciljeve. Hormonski ovisan HER2 negativan rak dojke najčešći je podtip raka dojke, bilo da se radi o ranoj ili uznapredovaloj bolesti. Radi se, dakle, o hormonski ovisnoj bolesti, što znači da pod utjecajem hormona, najčešće estrogena, zloćudne stanice počnu bujati i širiti se po tijelu. U tom smislu osnovu liječenja čini antihormonska terapija, a danas još kao dodatak imamo i terapiju koja pripada skupini cikliba odnosno CDK4/6 inhibitora kojima dodatno poboljšavamo ishode liječenja uz zadržavanje zadovoljavajuće kvalitete života bolesnica.

Upravo je zadovoljavajuća kvaliteta života izuzetno bitna u proširenoj bolesti. Što je kvaliteta života teško je sa sigurnošću definirati, za svaku osobu to je drugačije, pa čak i za istu osobu u različitim periodima života.  Netko želi zadržati samostalnost i neovisnosti o tuđoj pomoći, netko mogućnost brige o svojoj obitelji, a netko poslovnu sposobnost ili neke druge ciljeve u životu. U svakom slučaju bitno nam je tijekom liječenja osigurati zadovoljavajuću kvalitetu života. Zadatak je liječnika, zahvaljujući njegovom znanju i iskustvu, pokušati pronaći onaj način liječenja koji će za pojedinu osobu biti najbolji, koji će uvažiti njezina razmišljanja i želje. U tom je smislu liječnik samo dio mozaika koji čine članovi obitelji i šira društvena zajednica, ali i dionici zdravstvenog sustava. U tom smislu pozivam da zajedno učinimo maksimalno kako bismo oboljelima s uznapredovalim rakom dojke pomogli u očuvanju kvalitete života.